четвртак, 27. јануар 2011.

Rakija

Djokooo !
Ja, Djuro ?
Dje si poša, jel u grad ?
Ne ja, no u Kanjuge nova mučenica danas stiže.
Pa kud bez mene, vuci te izili. Počekajde malo, da nazujem kondure, idjemo zajedno.
Dela, Djuro, rode, dela ...
Sjećaš li se, Djoko moj dobri, kako ljetos dovršismo onu bačvicu pa se š njome pozravismo.
Jah ...
Dobra beše, suzu š njome da umiješ ...
Jah ...
Biće i ova dobra, zna stari Kanjuga uzvarit pravu, još ga niko nije preteka ...
Jah ...
Dela, Djuro, nazuvaš te kondure ka da ćeš u svadbu, poitaj ...
Evo, evo, nijesu Njemci na Sajavcu ...
Jah ...
Ajmo de ...
* * *
Oooo, Kanjuga, domaćineeee !
Oooo !
Ima li te, primaš li goste zvane i nezvane ?
Dela, ljudi, dela, eno ga kazan podno gumna, očas ću ja, sjedte ...
Ako, ljudino, ako, samo ti poslom ...
Dje ćemo sjest, Djuro, na de one klupice kod ljeske, valja ...
More, rode, more ...
Jah ...
Ene Kanjuge, nosi nešta ...
Vazda je to čoek na mestu bio ...
O, Kanjuga, mrsni ti dani, što nosiš to ?
Eto, malo, da založimo, valja rakiju uparit, da ne legne uprazno ...
Jel to to sir iz čatrnje, onaj pravi _
Jest, Djuro, taj, i malo špeka da zamiriše ...
E, Kanjuga, milo moje, valja ti svaka ...
Dela, dela, založite malo pa da umotamo koji cigar i probamo ovu ludaju ...
Djeca ti pevala, Kanjuga ...
Ajd, valja se ...
Evo mi i prvog čiža mučenice, daj da ne utekne kuda ...
Jah ...
Jah ...
Bruhuhuhuhuh ....
Dooobra ...
Dooobra ...
Ova ti šest jezika govori, ni na dvoru Titinom je nema ...
Grize ka ular bijesnog vranca, sunac ti žarani ...
Dela, dela, uspite još ...
Neka, Kanjuga, polako, da nam noge ostanu dje jesu, valja nju lagano, dug je dan ...
Jah ...
Nego, Kanjuga, rode, uspije li ti prodat neku butelju ove tvoje žujke kad si iša u grad onomad ?
E, moj Djoko dobri ... Da je sreće bilo te da nisam ni iša ...
Što, dobri moj, šta bi ?
Doša ti ja na plac, stočni dan, ljudi kamare, reko ja sebi, biće zaular nešto i za me grešna ... Postavi se ja više nekog Rade iz Ćuluma, doćero čoek prasce, dvaestinu komada, svi ka upisani, velim, proće tu dosta naroda... Tako i bi ... Dođe jedan, nisam još ni cigar stiga uvit, pita, čiča, kolko ti je ova rakija i valja li ? Da ti pričam bijeli dan do podne, ne ima zemana, no ti probaj na sefte, pa ako valja, lako ćemo za cijenu ... Te nagnu on, nako muški, ima cug, dva vola da okupa ... Kaže, dobra, malo se osjeti na bure, al dobra ... Tu me nešto žignu u glavu pa mu reko - kako se osjeti ? Pa neću ga u gaće držat no u bure, mora se čut i sa te strane rakija, ako ne ima toga, ne valja ... On jope - ma dobra je, ne velim, no malo ko da nako, znaš, vonja ... Tu mi smrče i ja ti onu rakijetinu pred njim u jendek prosu ... Kad sam se za drugu uhvatio, on mene za ruku - Ma, dje ćeš, jadan ne bio, samo sam ti nako reka, nemoj duše grešit ... Ja to ne mogadoh izdržat te mu sasuh - nije mene ćaća učio da pečem rakiju kad tebe ni u pogledu majčinom bilo nije da bi sada krv pio, jes čuo ! Ako ne valja, neće je ni bit ! Ja je sapeko, ja ću je i prosut. Tako i bi. Gleda narod, misli se, kaka je ovo budaletina, nije on sam u glavu ... Te ti ja tako napojih jendek sa četir butelje, zacrvenio se u licu ka proleterska zastava, ni jednu više ne izgovorih no se spremih kući poć ... Kad meni Rade, onaj što prasad doćera, reče - počekaj, čiča, iđem i ja natamo, idjemo skupa s mojijem Fergusonom ... Pođosmo skupa, a on meni veli - jel, čiča, sreće ti, šta ono bi sa rakijom ? Ne pitaj ništa, Rade, sine, jebem ti i rakiju i puste pare, kud se naćera da ovde dodjem, vuci me izjeli ... Da mi neko na čast i obraz udari, nijesam ti ja za to, makar kruva do sudnjeg dana ne izio ... Ma, čiča, veli on, to ti je stalno tako, ima svakakijeh ljudi, oni samo dodju da se mufte rakistine obloču, nijesi vljda to zaistinu mislio da on nešto o rakiji znade ? Pušti ti njega i njegove budlaštine, no mi žao one rakije, budjur je baci ... Neka, Rade moj, neka ... Ima nje još za takijeh bataljun ... Valja meni zdrav u glavu još biti, pa neka se on misli što je i kako učinio ... Jah, čiča, i ta ti je dobra ... Te ti tako ja završih moju trgovačku karijeru, dobri moji ...
Neka, Kanjuga, neka, ako si, i ja bi tako, ni mrvu drugojačije ...
Jašta, more ...  Psi mu kosti lizali, da je meni tako pto reka, izio bi on i onu butelju i kondure pride ...
Jah ...
Jah ...
Neka, bilo to, neće više, dobri moji, hajte vi, da naspem ja još ove mučenice, valja ...
Dela, Kanjuga, dela, ova nam je mučenica obraz tolko puta sačuvala da je sade brukati ne smijemo, jel tako, Djuro ?
Jašta neg je, tako i nikako drugojačije ...
Zdravi bili !
U zdravlje !
Svako nam dobro jutro pogledalo !

Нема коментара:

Постави коментар