Onomad se domaćini okupljaše ispred jedine prodavnice u selu - Zadružnog doma, ne bi li što kupili, koju pametnu prozborili i pokoje Karlovačko sabili u nažuljano grlo ...
Đed Jovo (sva muška imena se tamo završavaju na O, ne na A, što je poveliki problem objasniti 400 km na istok ...) sjedi na gajbi pive ispred rascvetalog dovratka, pored njega 3 pakle Opatije, yvane crna cigara ...
Nateže onu flajku, mirno gleda ispod veđa koje više liče na neki australijski žbun i žari jednu na drugu ...
Mladi đak iz Beograda, provodeći svoje ruralne dane uz krave i vrganje, po zadatku pošao kupit soli i soka (isključivo žuti sirup, nema biranja...) pa ga zatječe tamo i nazva mu dobar dan i dobru sreću ...
Đed nešto promrlja i nastavi sa meditacijom ...
No, uporni đak koji je netom slušao na oficijenoj TV predavanje o štetnosti duvana ne izdrža te mu reče da možda i nije tako dobro konzumirati veću količinu duvana, uz ceo spektar potencijalnih kiler bolesti ...
Veđe se razmaknoše, bljesnu oko starca u kome više slika ima no u otoič Britanici te prozbori : "Dijete milo, kada ovijeh deset nažuljanih više ne bude uzmoglo zavarit cigar duhana i naget ovu butelju, ondak ću svakako poći do doktora Dane na Švarču da mu rečem sve što si mi ti tako lijepo namako, ne brigaj..."
Tek posle podosta godina shvatih šta je pisac hteo da kaže ...
I uvek mi osmeh zaigra, fakat ...
Нема коментара:
Постави коментар